Diskus hernija simptomi i uzroci
Diskus hernija se odnosi na problem diskusa koji se nalazi između pršljenova koji su naslagani jedan na drugi i zajedno čine vašu kičmu. Kičmeni disk ima oblik kao „krofna“ sa mekim unutrašnjim dijelom i malo tvrđom spoljašnošću.
Diskus hernija se javlja kada mekši dio, takozvani „žele“ diska probije spoljašnost diska. Najčešće ima oblik suze. Diskus hernija može iritirati okolne nerve što izaziva bol, trnjenje ili slabost u rukama ili nogama. Sa druge strane mnogi ljudi ne doživljavaju nikakve promene ili bolove usled diskus hernije. Većini ljudi sa diskus hernijom nije neophodna operacija da bi se rešio problem.
Simptomi:
Većina herniranih diskova se javlja u donjem dijelu leđa (lumbalni dio kičme), mada se mogu javiti i u vratnom dijelu (cervikalni dio kičme), i u torakalnom, izmedju cervikalnog i lumbalnog dijela). Najčešći znaci ili simptomi diskus hernije su:
- Bol u ruci ili nozi: Ako je vaša diskus hernija u donjem dijelu leđa, obično ćete osjećati najintezivniji bol u gluteusu, butini ili donjem dijelu noge. Može takođe obuhvatiti i dio stopala. Ako je vaša diskus hernija u vratu, bol će najintezivniji biti u ramenu i ruci. Ovaj bol može „sijevnuti“ u vašu ruku ili nogu kada kašljete, kijate ili pomjerate kičmu u određeni položaj.
- Ukočenost ili trnjenje: Ljudi koji imaju diskus herniju često osjećaju ukočenost ili trnjenje u dijelu tijela gdje prolazi pogođeni nerv.
- Slabost: Mišići koji su povezani sa pogođenim nervom imaju tendenciju slabljenja. To može dovesti do spriječavanja ili ometanja vaše sposobnosti za podizanje ili držanje stvari.
– Takođe možete imati diskus herniju, a da toga niste ni svjesni. Diskus hernija se vidi na snimku kičme i kod ljudi koji nemaju simptome problema sa diskom.
Uzroci:
Diskus hernija je najčešće rezultat postepenog habanja ili degeneracije diska tokom starenja. Dok starite vaši diskovi gube dio tečnosti. To ih čini manje fleksibilnim i sklonijim oštećenjima, čak i sa malim opterećenjem ili uvijanjem. Većina ljudi ne može da utvrdi tačan uzrok diskus hernije. Ponekad koristeći mišiće leđa, umesto mišiće nogu i butina za podizanje teških predmeta, može dovesti do diskus hernije, kao i kod uvijanja ili okretanja za vrijeme podizanja tereta. Rijetko neki traumatični događaj, kao što je pad ili udarac u leđa, može prouzrokovati diskus herniju.
Faktori rizika:
Faktori koji mogu uvećati rizik od diskus hernije su:
- Težina: Prekomjerna tjelesna težina izaziva dodatni stres na diskove u lumbalnom dijelu leđa.
- Zanimanje: Ljudi sa fizički zahtjevnim poslovima imaju veći rizik od problema sa leđima. Učestalo podizanje, guranje, bočno savijanje i uvrtanje takođe može povećati rizik od diskus hernije.
- Genetika: Neki ljudi nasleđuju predispoziciju za razvoj diskus hernije.
Komplikacije:
Kičmena moždina se ne proteže do kraja donjeg dijela vašeg kičmenog kanala. Malo ispod vašeg struka, kičmena moždina se dijeli u grupu dugih nervih korjena (cauda equina) koji podsjećaju na konjski rep. Rijetko diskus hernija može da pritisne ceo nervni koren. Hirurgija možda bude potrebna u slučaju da bi se izbjegla trajna slabost ili paraliza.
Prevencija:
Da bi ste spriječili pojavu diskus hernije:
- Vježbanje: Jačanje mišića trupa pomaže u stabilizaciji i podršci kičme.
- Održite dobar položaj: Dobar položaj smanjuje pritisak na vašu kičmu i diskove. Držite leđa pravo, naročito ako sjedite duži vremenski period. Pravilno podižite teške predmete radeći vašim nogama – a ne leđima – većinu posla.
- Održavajte zdravu/normalnu tjelesnu težinu: Prekomjerna težina pravi veći pritisak na kičmu i diskove, što ih čini podložnijim herniji diska.
Diskus hernija DIJAGNOZA I LIJEČENJE
Dijagnoza:
Tokom fizičkog pregleda, vaš ljekar će provjeriti osjetljivost vaših leđa. Ljekar će od vas zatražiti da legnete ravno na leđa i pomjerate noge u različite položaje kako bi utvrdili uzrok bola. Vaš ljekar može uraditi i neurološki pregled da provjeri vaše:
- Reflekse,
- Mišićnu snagu,
- Sposobnost hodanja,
- Sposobnost da osjećate lake dodire, ubode ili vibraciju.
U većini slučajeva diskus hernije, fizički pregled i medicinska istorija su sve što je potrebno za dijagnozu. Ako vaš ljekar sumnja na nešto drugo ili ima potrebe da vidi koji su nervi pogođeni, može uraditi jedan ili više sledećih testova:
Diskus hernija – snimanje:
- Rtg: Običan rendgenski snimak ne otkriva diskus herniju, ali se može uraditi kako bi se isključili drugi uzroci bolova u leđima, kao što su infekcija, tumor, krivina kičme i položaj ili slomljena kost.
- CT skerniranje: CT skener izvodi seriju rendgenskih zraka iz različitih pravaca i zatim ih kombinuje kako bi stvorio slike popriječnog presjeka kičme i strukture oko nje.
- Magnetna rezonanca (MRI): Radio talasi i jako magnetno polje koriste se za stvaranje slika unutrašnje strukture vašeg tijela. Ovaj test se može koristiti za potvrđivanje lokacije diskus hernije i uvida i to koji su nervi pogođeni.
Diskus hernija – liječenje:
Medicinski tretmani koji mogu pomoći da se olakšaju hronični bolovi u leđima su:
- Kiropraktika: Utvrđeno je da namještanje kičme može biti efikasno za bolove u leđima.
- Akupunktura: Tretmani akupunkture prilično olakšavaju hronični bol u leđima i vratu.
Išijas – zašto i kako nastaje
Išijas je skup tegoba izazvanih pritiskom ili nadražajem išijadičnog nerva. Nerv išijadikus (nervus ishiadica) je najduži i najdeblji živac u tijelu, primjera radi, većina nerava u našem tijelu je debljine vlasi kose, dok je išijadični nerv debljine malog prsta šake. Sastavljen je od pet manjih nerava koji izlaze iz lumbosakralnog dijela kičme i spuštaju se niz noge gdje se granaju u manje nerve u nadkoljenici, predjelu koljena, lista, stopala i prstiju.
Do pojave išijasa dovode iritacija ili upala išijadičnog nerva usled pritiska na sam korjen nerva. Najčešći uzrok je, između ostalog, diskus hernija, tj oštećenje ili pucanje diskusa izmedju pršljenskih tijela, koji vrši pritisak na korjen nerva različitog stepena i intenziteta. U zavisnosti od toga koliki je i koliko dugo traje taj pritisak, imamo i različite senzacije koje se manifestuju. Pored bola, koji je i osnovni simptom, prateći simptomi mogu biti i ograničen pokret, osećaj trnjenja, mravinjanja, žarenja, težine segmenta, do otežanog hoda i slabosti mišića ukoliko je došlo do pritiska i na motornu granu nerva. Takođe, simptomi koji prate išijas nerijetko su i samo parcijalnog karaktera, u smislu toga da osoba ne osjeća bol ili žarenje duž cijele noge, već da je taj osećaj lokalizovan samo u jednoj zoni, npr glutealnoj zoni, butini, ili listu.
Šta još dovodi do pojave išijasa?
Takođe, do pojave ìšijasa, pored diskus hernije, može dovesti i posledica oštećenja međupršljenskih zglobova (fasete). Ova vrsta bola u donjem dijelu leđa se označava kao fasetni sindrom. Bol je primarno lokalizovan u donjem dijelu leđa, premda može zračiti prema kukovima i natkoljenicama, imitirajući pritom simptome slične upali išijadičnog nerva, jer ukoliko dođe do subluksacije tih sitnih faset zglobića, često i sam nerv bude nadražen. Ukoliko je bol izazvana faset sindromom, proces liječenja kiropraktikom se svodi na svega par tretmana, gdje se simptomi veoma uspješno i brzo riješavaju.
Takođe, degenerativne promjene na kičmenom stubu kod starijih ljudi, znaju da zadaju velike probleme, ograničene pokrete i bolove, kako u krsnom dijelu kičme tako i duž jedne ili obje noge, takođe imitirajući pomenute simptome išijasa.
Nerijetko se dešava da osoba ima samo bol u kuku ili koljenu, ne znajući da taj bol polazi iz lumbalne kičme i da je pravi uzrok zapravo tu. Međutim, na fizijatrijskom pregledu, diferencijalno dijagnostički lako utvrđujemo odakle potiče problem, jer u slučaju da je bol preneta od strane lumbosakralne kičme, osoba nema ograničen pokret u zglobu kuka ili kolena, a bol je prisutan.
Liječenje išijasa
Proces lečenja ovakvih tegoba je dinamičniji u smislu toga da se prebacuje mnogo više na konzervativni vid lečenja i to putem kiropraktike kao vrlo primarne metode kod rešavanja ovakvih stanja.
Kiropraktika predstavlja fino manuelno korigovanje položaja sitnih zglobića i segmenata određene regije raznim tehnikama manipulacije i mobilizacije sve u cilju postizanja i vraćanja segmenata u idealan, fiziološki položaj, a samim tim i do rasterećenja i oslobađanja kompresivnog momenta na koren živca, gde se tegobe poput bola, trnjenja, ograničenog pokreta smanjuju ili nestaju.
